Gospodin Andrejević, starica Anđa iz Deviča, mati Makarija iz Sokolice i prognani iz Prištine i Kosova Polja – svedočanstva martovskog pogroma
Ne znam da li postoji zemlja na svetu u kojoj mediji koje narod plaća nazivaju taj narod ružnijim, pogrdnijim i sramotnijim nazivima nego što se to čini u Srbiji. I da li postoji ravnodušniji narod prema delu svog naroda koji je na sopstvenom ognjištu proglašen strancem. I zaprećeno mu deportacijom. A gde? Deportacija je isporučenje iz zemlje u kojoj žive u zemlju iz koje potiču. Da li se desilo da narod bude deportovan iz zemlje u istu tu zemlju, a da to nije grobna raka, i da to ostali deo istog naroda ravnodušno posmatra ili okrene glavu na drugu stranu?
Ali, to smo mi. Zato smo ovde gde smo.

FOTO: Wikipedia
Tog 17. marta 2004. godine goreli su vekovi
Jedan čovek je stigao iz kasarne „Kosovski junaci“ u Prištini. Gleda kroz mene dok mu pričam, ne čuje me i ne razume. Nekoliko puta ponavljam da će za sada biti smešten u sportskoj sali, osim ako ima nekoga da leži na nekom odeljenju u bolnici. Najednom me pogleda i kaže:
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



