Daroviti Stefan Ilić, u duši još uvek radoznali i razigrani dečak, član muzičkog sastava Kalem, koji za sebe voli da kaže da svira violinu, a da se samo pridržava za klavir, gitaru, harmoniku i bas, za Princip magazin otkriva kako je teklo njegovo muzičko putovanje od detinjstva do danas, o svojim pogledima na muziku, ali i na svet.

FOTO: Jana Mitrović
Uz šolju toplog čaja na Dunavu, po sunčanom zimskom danu, Stefan počinje razgovor pričom o svom stricu, koji je, kako sam kaže, bio i ostao njegov najveći heroj.
– Stric nije imao dece, bili smo veoma vezani. On je bio izuzetno svestran. Bavio se fotografijom, raznim lepim zanimanjima, bio je sjajan šahista, izrazito sposoban i komunikativan, a njegov mentalni sklop i način na koji je išao kroz život od malena su me učili hrabrosti i radu. Mama mi je pričala kako bi me stric, još kao veoma malog, držao u krilu na suvozačevom sedištu automobila i puštao kasete. Onda bih ja rukama udarao u ritmu po instrument tabli. Tada je, upravo on, prepoznao da ima nečega u meni, da imam smisla za muziku i ritam, te mi je kupio prvi instrument – dečji bubanj, koji sam ja, naravno, razlupao već nakon nekoliko dana. Može se reći da već tada počinje moja fascinacija muzikom – ističe Ilić.
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



