Film „Biće novih leta“, inspirisan istinitim događajem zabeleženim u kratkom novinskom članku o porodici koja se danima skrivala u stanu, glumeći da je na letovanju, prerasta u suptilnu, duhovitu, ali i uznemirujuću priču o prividu normalnosti i potrebi da se pred drugima sačuva slika uspešnog života. Balansirajući između drame i komedije, reditelj Gvozden Đurić istražuje „bele laži“ kao svakodnevni mehanizam opstanka, ali i kao tiho mesto pucanja savremenog čoveka.
U razgovoru za Princip magazin, Đurić govori o porodici kao mikrosvetu društva, kulturi privida i pritisku da budemo „najbolja verzija sebe“, o snažnim ženskim likovima, ali i o filmu kao prostoru u kojem empatija postaje važnija od spektakla.

FOTO: Matija Tošović i Mila Maksimović
Film „Biće novih leta“ nastao je iz istinitog događaja. U kom trenutku ste shvatili da ta priča prevazilazi anegdotu i postaje univerzalna filmska priča o porodici?
Tokom jednog dužeg vremenskog perioda, kroz pisanje različitih scenarija, bavio sam se istraživanjem fenomena takozvanih „belih laži“ – sitnih, naizgled bezazlenih obmana kojima ljudi pokušavaju da sakriju svoje slabosti, nesavršenosti ili, preciznije rečeno, sve ono što bi moglo da ugrozi idealnu sliku o njima. Upravo zbog toga me je kratak, gotovo anegdotalan novinski članak o porodici koja se danima skrivala u stanu, glumeći da je na letovanju, odmah zaintrigirao i zazvučao kao odličan materijal za kreiranje još jedne filmske priče.
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



