Tara Manić, pozorišna rediteljka i asistentkinja na Fakultetu dramskih umetnosti, punoću i složenost svog talenta trenutno brusi po „daskama koje život znače“ u Hartefakt kući sa predstavom „Kako sam naučila da vozim“. Već na samom početku, bilo je jasno, da će ona kroz taj projekat zajedno sa autorskim timom stvoriti pozornicu u kojoj će se cakliti emocionalne refleksije istražujući nežno, ali istovremeno duboko kontroverzne aspekte ljudskog iskustva. Pozorišna rediteljka Manić za Princip magazin otkriva kako je taj projekat oblikovao njeno lično i profesionalno putovanje, istražujući snagu i složenost života kroz prizmu umetničke ekspresije.

FOTO: Hartefakt
Kako je počela tvoja saradnja sa Hartefakt kućom?
– Još 2020. godine, dobila sam poziv od direktora Hartefakta, Andreja Nosova, zajedno sa dvoje mojih mladih kolega reditelja, da učestvujemo u otvaranju njihovog novog pozorišnog prostora, Hartefakt kuće – trilogijom naših predstava. Zajednički rad se u tom obliku nikada nije desio, ali, sada mislim da je svačiji individualni, autorski put doveo do značajnijih rezultata – koji danas čine okosnicu repertoara Hartefakt kuće.
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



