Dobro došli na princip magazin, prvi magazin bez politike, crne i žute hronike.

Modularno telo – koliko smo danas blizu „živih mašina“?

Navršilo se skoro deset godina otkako je prikazan viralni video „živog“ modularnog robota – snimak koji ovih dana ponovo kruži mrežama, izazivajući istu reakciju: fascinaciju i nelagodu. Projekat pod nazivom „The Modular Body“ prikazuje biće sastavljeno od organskih modula koji se uklapaju i odvajaju poput živih kockica, a iako deluje kao laboratorijski eksperiment iz budućnosti, zapravo je reč o spekulativnom umetničkom delu holandskog biologa Kornelisa Vlasmana. Njegov cilj nije bio da predstavi realnu tehnologiju, već da otvori pitanja o granicama između života i mašine, nauke i etike, ljudskog tela i tehničke konstrukcije.

Umetnički projekat je zamišljen kao dokumentarac iz paralelnog univerzuma u kojem postoji OSCAR – modularni organizam sastavljen od „klikabilnih“ organa uzgojenih iz ljudskih ćelija. Upravo zato je snimak toliko uverljiv: koristi naučni jezik, laboratorijsku estetiku i naraciju koja podseća na savremene biotehnološke eksperimente. Međutim, OSCAR nikada nije postojao, i njegova „realnost“ ostaje u domenu naučne fikcije.

ExLF FKaayk ModularBody her03
FOTO: Oscar, The Modular Body (Source: YouTube)

Ali – dok je „Modular Body“ ostao umetnička konstrukcija, stvarna nauka je u međuvremenu napravila ogroman korak napred.

Najbliža realna paralela Vlasmanovom konceptu dolazi iz laboratorija Tufts Univerziteta i Univerziteta Vermont (UVM), gde su biolozi i informatičari stvorili prve ksenobote (Xenobots) – minijaturne, samoregenerišuće biološke mašine načinjene od ćelija žabe Xenopus laevis.

Prva generacija ksenobota, predstavljena 2020. godine, bila je u stanju da hoda, pomera male objekte, deluje u rojevima i čak zaceljuje sopstvenu „povredu“, što je potvrđeno studijom objavljenom u časopisu Science Robotics (2020).

Druga generacija, nazvana Xenobots 2.0, predstavljena 2021. godine, otišla je korak dalje: ovi biološki „roboti“ mogli su sami da formiraju svoje telo iz embrionalnih ćelija, kretali su se uz pomoć cilija, posedovali molekularnu memoriju sposobnu da beleži informacije, trajali duže, kretali se brže i nastavili da rade čak i nakon oštećenja. Ti rezultati objavljeni su u drugoj studiji u Science Robotics (2021).

Profesor Majkl Levin, jedan od vodećih autora, kaže:

„Vidimo izuzetnu plastičnost ćelijskih kolektiva… Ćelije mogu spontano da se udruže u novu formu tela sa novim ponašanjem, bez promena u genomu.“

Upravo ovi eksperimenti prvi put u istoriji pokazuju da ćelije – kada se izvade iz organizma – mogu da stvore potpuno nove strukture i funkcije. Iako to još nije „modularni čovek“, jeste prvi dokaz da prirodni biološki materijal može postati alat.

pexels cottonbro 6153739 1
FOTO: Pexels

U tom kontekstu, „The Modular Body“ više ne deluje samo kao umetnička provokacija, već kao intuitivno predosećanje pravca u kojem se nauka kreće. I dalje nismo blizu organizma sa zamenjivim organima koji se uklapaju kao lego kocke, ali jesmo u eri u kojoj biološki materijal može da se programira, rekonstruiše, modifikuje i kombinuje na načine koji su pre samo jedne decenije izgledali nezamislivo.

Princip magazin

Povezane objave

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *