Životna priča Vukašina Radinovića počinje u crnogorskom selu Grbavci, koje je krilo retko tužnu povest – majka sa devetoro dece, stenje i kamenje bez obradive zemlje, nešto od živine i koza, trošna kuća i glad. Nemaština koja je toliko lupala na vrata, da je jedno dete umrlo od gladi. Tu noć, stariji brat Vukašin se zakleo da više nikada neće biti gladan, da će se otisnuti u svet i da će pomoći porodici kako zna i ume. Trbuhom za kruhom, sa falsifikovanim dokumentima i jedva navršenih 14 godina, krenuo je peške za Cetinje. Tamo je majci napisao prvo pismo, u kojem je naveo da se ne vraća dok ne bude u mogućnosti da pomogne. Iz Cetinja, do Bokokotorskog zaliva, pa Barija – ostalo je životna priča koja se retko kada piše.

FOTO: Žarko Martinović
Na spominjanje razloga odlaska, vrti glavom i kaže „Sirotinja, sirotinja, sirotinja, bilo i ne ponovilo se“.
– Tri sestre, šestoro nas muških, na ponos reklo bi se, ali ne u našem slučaju. Bila je velika muka nahraniti sve nas. Tu noć kada sam otišao, znao sam da ću uspeti. Nazad nije bila opcija, nisam se ni okrenuo – ističe Vukašin za „Princip magazin“ i dodaje da je neko vreme proveo i u Beogradu, učeći restauratorski zanat. Majstor kod kog je šegrtovao mu je rekao da ukoliko želi da nauči bolje i stekne više, mora da krene dalje.
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



