Davno je nemački filozof Imanuel Kant rekao „Ništa ne izaziva pobunu koliko nepravda; svaka druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema nepravdi.“ A nama se dogodila stravična nepravda pre tri meseca. Nevini ljudi su stradali, a oni još neviniji – deca potražili su pravdu. Pravdu koja je nepoznanica na ovim prostorima decenijama. Na to su mladi dobili odgovor proštepan batinama, gaženjem, čak i lomljenjem vilice.
Sa osmatračnice užasa, vodim svakodnevno unutrašnje monologe sa studentom/studentima koje nemam u kući. Poneku u mimohodu i kažem na protestima i iz tog razloga mislim da je dobro i ovde ostaviti trag pera, odnosno tastature. I dok pišem ovo preispitujem svoje namere i želju da vam udelim savet. Da li mi vama možemo uopšte nešto i da kažemo? Generacije osamdesetih i devedesetih su poptuno izgubljene, mi smo taoci košmara, pogrešno vaspitavani da treba ćutati i trpeti i da može gore. Tako se razvio Stokholmski sindrom sa nepravdom i siledžijama, dok su lopovi naše mladosti crpeli poslednje atome našeg dostojanstva.
Nepravda je postala svakodnevna i sveprisutna. Vi ne pristajete na to, vi ne ćutite i ne trpite, jer šta? Može bolje!
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja



