Od dečjeg sna da postane košarkaška zvezda, razgovor sa majkom o suđenju ozloglašenog naciste Adolfa Ajhmana, doveo je do toga da Dr Efraim Zurof postane čuveni lovac na naciste. Od tada do danas pokušao je da pronađe više od 3.000 osumnjičenih nacističkih zlikovaca koji su živeli u 20 zemalja. Mnogi su umrli pre nego što je uspeo da dođe do njih, a procenjuje da ih je na slobodi još nekoliko stotina.
– Imao sam 12 godina i živeo sam u Americi, suđenje Ajhmanu bilo je emitovano na televiziji. U to vreme u Izraelu nije postojala televizija i sve je bilo na radiju. Ljudi su slušali suđenje tako što su šetali po ulici sa tranzistorom u ruci. Moja majka koja je bila inače vrlo smirena žena, odjednom je postala uznemirena. Došla je kod mene i rekla: “Slušaj, ovo moraš da vidiš, Izrael je uhvatio jednog od najvećih nacista i odveli su ga na suđenje u Jerusalim” i tako je sve krenulo – počinje razgovor doktor istorije Efraim Zurof za magazin Princip.
Kaže da ne bi mogao tako da lovi naciste da su njegovi roditelji preživeli Holokaust i da su oni rođeni u Americi. Prema njegovim rečima, bilo bi previše emotivno. Kako bi došao do prvih nacista, radio je šest godina za vladu SAD u Izraelu kao istraživač, za kancelariju koju su otvorili 1979. godine.
– Iako je u Evropi ubijeno više od 200.000 američkih vojnika u borbama protiv nacista, Amerika je pustila 10.000 nacističkih ratnih zločinaca. Zamislite 10.000 najgorih Hitlerovih poslušnika. Jedna grupa su bili naučnici, inženjeri i tehničari koji su radili na balističkim projektilima V-2. Tada je to bila mnogo naprednija tehnologija u poređenju sa onim što su imali Amerikanci i Rusi. Neki su poslati u Hanstvil, dok su drugi poslati u Hjuston kako bi radili za svemirski program NASA, ali to je mali broj nacista – ističe dr Zurof.
Kada su zapadni saveznici oslobodili koncentracione logore u Nemačkoj, nabraja, Britanci Bergen-Belzen, Amerikanci Mauthausen, mediji na Zapadu su bili puni jezivih fotografija.
– Videli smo humke i ogromne gomile tela. Videli smo i traktore kako guraju u nedogled tela u masovne grobnice. Ono što je najgore je to što su to sve bili ljudi koji su poginuli u danima pre oslobođenja. Te fotografije su zauvek ostale neizbrisive i upisane u srca i umove ljudi. Ti logori smrti – govori direktor jerusalimske kancelarije Centra Simon Vizentali i dodaje da je uprkos svim dokazima samo četrdesetak slučajeva zapravo završilo na sudu, a još manje rezultiralo presudom.

Da bi doveo naciste pred lice pravde, morao je da obavi veći deo posla, zato kroz šalu govori da je on “sigurno jedini čovek na svetu koji želi dobro zdravlje nacistima”.
Govori i manje poznate činjenice, da nacisti nikada nisu pogubili nekoga ko je odbio da ubija Jevreje i da su najveću podršku imali od lokalaca. Zato je i intenzivno istraživao zločine u Letoniji, Litvaniji, Estoniji, Ukrajini, Rumuniji, Hrvatskoj i Mađarskoj.
– Oni su ti koji govore laži i koji poriču sve. Ne prihvataju svoju prošlost jer su njihove vlade poslušnici. Profesor Jehuda Baure koji je verovatno najvažniji istoričar Holokausta, održao je predavanje i između ostalog rekao “Zemlje žele pristojnu istoriju. Oni ne žele istoriju na koju ne mogu da se ponose.” Kako bi neko mogao biti ponosan na svoje ljude koji trče da ubijaju žene, decu bebe, starce? Konkretno Litvanija, napisao sam i knjigu o tome. Litvanci su uzeli 50.000 domaćinstava, a to znači nameštaj, dragocenosti i druge vrednosti – objašnjava dr Zurof.

Na pitanje zašto su sve te zemlje bile na strani zločinaca, doktor Zurof jednoglasno odgovara: “Nezavisnost”. Slična je situacija sa Hrvatskom u kojoj je doživeo veliki uspeh kada je zahvaljujući njegovom radu osuđen poslednji preživeli komandant koncentracionog logora Dinko Šakić koji je upravljao logorom Jasenovac. Zahvaljujući radu doktora Zurofa, Šakić je 4. oktobra 1998. godine osuđen na 20 godina zatvora.
– Kada je bilo suđenje održavala se utakmica i ja sam izašao is hotela i mladi ljudi su skandirali Dinko Šakić, Dinko Šakić, Dinko Šakić. Jel možete da zamislite kako sam se osećao, imao sam kipu na glavi, Jevrej u Zagrebu okružen huliganima koji skandiraju zločincu. To vam najbolje objašnjava kakva je situacija tamo – kazao je doktor istorije i rekao da je najgore u tom procesu, a i svakom drugom, što niko, nikada od zločinaca nije izrazio žaljenje.

– O tome je važno pričati, zato ljudi poput mene pišu knjige o tome, prave filmove o tome, zato mi sada radimo ovaj intervju u Jerusalimu. Zato ću vam reći nešto što nikome do sada nisam rekao od ukupnog rada za 53 godine. Regionalni centar je bio najveća greška koju smo napravili. Sa jedne strane bili smo veoma aktivni i igrali smo veliku ulogu u tome da tri anglosaksonske zemlje donesu zakone koji će omogućiti krivično gonjenje nacista u Kanadi 1987. u Australiji 1989. i Engleskoj 1991. godine. No, mi smo zavisili od drugih. Prepustili smo sve lokalnoj policiji i lokalnim sudovima da privedu naciste pravdi. To je bila greška. Ovo govorim prvi put ikada. Ono što je trebalo da uradimo je da nastavimo da biramo konkretne slučajeve. One najbolje i da u njih uložimo napor, da se nađu svedoci i da se osude, ali su te zemlje uradile užasan posao, dale su užasne rezultate – objašnjava on.
Dr Efraim Zurof kaže i da je ponosan na sve ono što je on uradio tada, jer ih je naterao da donesu određene zakone koji i jesu najvažniji, a koji u suštini kažu da se ne sme dozvoliti nacistima da žive u tim zemljama. To nije bio cilj, kako tvrdi, cilj je bio kazna.
U 75-oj godini života i dalje radi sa velikom snagom i voljom. Kaže da je njegov izvor moći, sve ono kroz šta su žrtve prošle.
– To se nikada ne može promeniti, nijedna se žrtva ne može vratiti u život. Možemo samo, da sve one koji su od njih napravili žrtve, kaznimo i pozovemo na odgovornost. Ne mogu spasiti nijednu dušu i to mi je najteže, ali mogu da pričam o tome – objašnjava za magazin Princip.
Žalosno je što mladi ljudi danas nisu zainteresovani o ovim temama i preporučuje da pogledaju filmove ili da pročitaju knjige o Holokaustu. To su svedočenja preživelih koji su imali neverovatne životne priče. U Izraelu ima toliko materijala za poslednjih 70 godina, prema njegovim rečima, da su se pripremali za dan kada na ovom svetu neće biti nijednog preživelog.
Da li ima šanse ponovo za Holokaust, pitanje je koje doktora istorije Zurofa uglavnom pitaju na predavanjima.
– Žao mi je što vam moram reći da postoji šansa i to mnogo veća od onoga što su uradili nacisti. Ukoliko bi neka teroristička grupa, na primer, uspela da se dočepa nuklearne bombe, mogla bi da ubije milione Jevreja jednom bombom. U sekundi, ono što nacisti nikada nisu mogli. Možda su i hteli, ali nisu mogli. U teoriji da, ali ima mnogo ljudi na ovom svetu koji se brinu da se to ne dogodi – kazao je za kraj dr Efraim Zurof.
Autor: Lena Sladojević
4 Odgovor
Lepo, realno, istinito, slike potresne, poz. JJ
Hello. excellent job. I did not expect this. This is a remarkable story. Thanks!
Some genuinely nice stuff on this site, I love it.
I like this post, enjoyed this one regards for putting up. „The basis of optimism is sheer terror.“ by Oscar Wilde.