Tasmanija je jedno od onih mesta koja deluju kao da su se otrgla vremenu. Dok avion iznad Južnog okeana počinje da se spušta prema ostrvu, kroz prozor se vidi more koje se preliva u nijansama čelika i zelenila, a iz magle izranjaju planine obrasle eukaliptusima. Prva misao koja mi prolazi kroz glavu je — kako nešto može biti toliko udaljeno, a opet toliko živo.

FOTO: Vladimir Cvetković
Hobart, glavni grad Tasmanije, dočekuje posetioce mešavinom stare i nove kulture. Na obali Dervent reke stoje zgrade od peščara iz 19. veka, nekada skladišta kitolovačkih kompanija, a danas galerije, pivare i restorani.
U luci se ljuljaju jedrilice, dok se u pozadini uzdiže planina Velington, često prekrivena oblacima koji joj daju mističan izgled. Jedna od najvećih atrakcija je „Hiking tura“ po Velingtonu. Grad odiše spokojem — nema žurbe, nema nervoze. Ulice su prilično čiste, ljudi pozdravljaju nepoznate iako postoje beskućnici koje će te svakako sresti. Hrana u Tasmaniji ima svoj karakter – jednostavna, ali čista, kao i sama priroda. Na pijaci Salamanca u Hobartu svake subote prodavci nude med od leptirovog eukaliptusa, dimljeni losos iz hladnih voda, sir sa malih farmi i tartufe koji rastu u senovitim predelima severa. Lokalno pivo ima blag ukus slada i kiše, a vino sa vinograda u dolini Tamar nosi trag slanog vetra. Svaki zalogaj podseća da ovde ljudi ne žure, da sve ima svoje vreme i ritam.
Pretplatite se da biste pročitali ceo tekst
Pretplata
3 € mesečno
30 € godišnje · 2,50 € mesečno
Neograničen pristup svim tekstovima Principa. Otkažite kad god želite.
Pretplati se Pretplati sePodrška
10 € mesečno
100 € godišnje · 8,33 € mesečno
Sve što donosi pretplata, uz veću podršku nezavisnom novinarstvu.
Podrži Princip Podrži PrincipVeć ste pretplatnik? Prijavite se·Česta pitanja




Predivan putopis! Od početka do kraja, mirisa borova i okeana koji gotovo mogu da osetim dok čitam.
Posebno me je dirnulo i zaintrigiralo pominjanje Port Artura i „nečujnih priča koje vise između redova“. To je tačno onaj trenutak kada putovanje prestaje da bude samo lep turistički doživljaj, a postaje dublje iskustvo i susret sa istorijom mesta. Baš bih volela da jednog dana iskusim Tasmaniju.
Hvala Cvele na ovom putovanju!
Predivno napisano. Kad smo bili mali na stolu, smo imali stolnjak sa mapom Tasmanije i njenim znamenitostima. Svaka čast.
Predivno opisano to jedinstveno putovanje.Citajuci polako kao da sam osetila sve to samo nisam videla.puno sam prosla ali tako daleko nisam.hvala na ovom daru za nas.