Novinar Jasmin Alibegović: Istina, antiratne poruke, očuvanje mira su moje glavne vodilje

Novinar Jasmin Alibegović izdavaja se po tome što se trudi da kroz svoj posao napravi bolje društvo, inspiriše pričama kakvih nam fali, i što u svemu tome neguje zdrave poglede na svet. I baš kao u pesmi Indexa „Da sam ja netko“ ili Balaševića „Samo da rata ne bude“, Alibegović vrlo dobro zna da živimo u društvu u kojem se neguje mržnja, a ponajmanje dobrota. Iz tog razloga on se bori „donkihotivski“, onako kako su radili ljudi iz prošlih vremena. Utopijski ili ne, videćemo…

Živi i radi u Sarajevu, karijerno je stasavao u omladinskim novinama, vrlo brzo je napredovao i sada je mnogo toga – deo sjajnog PR tima Via Media agencije, saradnik na portalu Al Jazeera Balkans, član Udruženja BH Novinari kao i Balkanske mreže naučnih novinara. Mnogo je potvrda dobio za svoj rad i trud, ali izdvaja onu iz 2022. godine kada je dobio priznanje „BigBang Challenge“ heroji generacije u kategoriji medija i medijskog uticaja. Deo je i Dobrog portala i u znaku dobre saradnje sa Princip magazinom donosimo vam intervju iz Sarajeva.

Inspirisani ste novinarstvom od detinjstva, da li je dosanjan taj san onako kako ste maštali?

Kada sam bio dječak imao sam želju da se bavim novinarstvom, pa sam kupovao i čitao novine,  sakupljao novinske članke, slagao ih u košuljice i to je bio moj hobi u djetinjstvu. Uvijek sam imao tu dozu radoznalosti koja je neophodna za novinarstvo i sada sam ponosan što sam ostvario svoj san.

Današnji svijet u kojem živimo daleko je od idealnog, pa tako i svijet novinarstva sada ima neke nove, moderne izazove s kojima se suočava.

Iako moj profesionalni put nije uvijek bio lagan, uspio sam da ostvarim mnoge od svojih dječačkih snova, poput izvještavanja o važnim događajima i pisanja priča koje imaju uticaj na društvo što me istinski čini sretnim, a neki od mojih tekstova prevedeni su i na druge strane jezike. 

Vaši počeci su vezani za omladinske novine, kakva je situacija danas u tom sektoru?

Svoje prve novinarske tekstove napisao sam za Omladinski magazin Karike, koji je pokrenut od strane Omladinske novinske asocijacije u Bosni i Hercegovini 2007. godine. Tokom prvih deset godina magazin je izlazio u printanoj formi, a od 2017. godine postoji samo kao web magazin za mlade. Smatram da su omladinski mediji od izuzetne važnosti za razvoj kritičkog mišljenja i medijske pismenosti među mladima jer oni pružaju platformu za izražavanje mladih, promovišu aktivizam i društvenu angažovanost, te pomažu u obrazovanju o važnim društvenim pitanjima. Međutim, broj omladinskih medija je danas ograničen, a oni koji su prisutni prilagođavaju se novim tehnologijama i navikama mladih. Iako su mladi sve više okrenuti društvenim mrežama i preferiraju sadržaje koji su interaktivni, vizuelno atraktivni i lako dostupni, vjerujem da uz inovacije i kvalitetan sadržaj, omladinski mediji mogu i dalje ostati relevantni i uticajni u životima mladih.

Između ostalog pišete i o politici, da li ste se nekada pokajali zbog toga?

Imajući u vidu lokalna, ali i globalna zbivanja poput ratova koji se vode širom svijeta, nisam se pokajao što pišem o politici koja je izvor mnogih problema. Inače, kada pišem o političkim temama trudim se da to budu razgovori sa cijenjenim naučnicima i uglednim profesorima koji javnosti mogu ponuditi objektivan i stručan komentar. Također, osjećam odgovornost da istražujem i izvještavam o političkim temama i vjerujem da je svaki tekst prilika da se pokrene dijalog i podstaknu promjene nabolje.

Na koji način održavate taj žar i ljubav prema novinarstvu?

Tu je ključna radoznalost i želja da doprinesem napretku društva. Novinarstvo je plemenita profesija, a istina je moja glavna vodilja.

Trudim se da svaki tekst bude upečatljiv, da svakoj temi pristupim jednako posvećeno, te da pronađem svježe perspektive. Također, podrška urednika, kolega kao i povratne informacije sagovornika i čitaoca me neprestano motivišu da budem još bolji.

Koliko je teško danas biti novinar i da li se davite u multitaskingu?

Biti novinar danas svakako nosi svoje izazove, a multitasking je postao neizbježan dio svakodnevnog rada. Iako često radim na više tema istovremeno, mislim da se za sada veoma dobro snalazim. Smatram da se uz dobru organizaciju i jasne prioritete mogu sve obaveze ispuniti. Važno je ostati fokusiran i posvećen kvaliteti sadržaja, a ne samo kvantitetu.

Kako pronalazite priče i inspiraciju?

Svaka nova tema, svaki intervju i svaka priča pružaju mi priliku da otkrijem nešto novo i da se povežem sa ljudima iz različitih sfera života. Inspiraciju crpim iz svakodnevnih situacija i problema s kojima se ljudi susreću, njihovih priča i iskustava. Također, koristim društvene mreže i online platforme kako bih otkrio teme koje možda nisu uvijek u centru pažnje, ali imaju potencijal da naprave razliku i osvijetle važne društvene probleme. Svakako, trudim se da budem u kontaktu sa različitim zajednicama i grupama i radujem se novim saradnjama.

Šta mislite da je danas neophodno medijima?

Mislim da je većini medija posebno na Balkanu neophodna veća nezavisnost i transparentnost. Samo nezavisni mediji mogu objektivno izvještavati i kritikovati bez uticaja političkih ili nekih drugih interesa, što je od suštinskog značaja za slobodu informisanja i demokratsko društvo.

Također, u eri lažnih vijesti i dezinformacija, transparentnost pomaže u razlikovanju pouzdanih izvora od nepouzdanih čime se osigurava povjerenje javnosti.

Kako sagledavate retoriku koja se neguje u današnjim medijima?

Prije svega trebalo bi izbjegavati generalizaciju jer generalizacija ubija društvo. Činjenica je da kod jednog dijela medija postoji tendencija ka dramatizaciji i preuveličavanju radi privlačenja pažnje publike, što može dovesti do širenja dezinformacija i polarizacije društva. S druge strane, postoje i mediji koji promovišu dijalog i razumijevanje, njeguju kritički osvrt pružajući platformu za različite perspektive i zdravu diskusiju.

Da imate uticaja da promenite nešto, šta bi to bilo?

Legendarna sarajevska rock grupa „Indexi“ ima čuvenu pjesmu „Da sam ja netko“ čiji stihovi jasno izražavaju želju za promjenom i boljim svijetom, što je možda i najbolji odgovor na pitanje šta bih ja promijenio da imam uticaja.

Ova pjesma u cjelini nosi humanističku poruku o brizi za djecom, podršci porodici, promjeni svijesti radi eliminacije mržnje, te borbi protiv samoće. Također, poziva na stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta u kojem vlada ljubav, mir i sreća.

U ovom ritmu, izdvojio bih i pjesmu Đorđa Balaševića „Samo da rata ne bude“ koja donosi snažnu antiratnu poruku, poziva na mir, razumijevanje i očuvanje ljudskih veza, te apeluje na prepoznavanje zajedničkog čovječanstva kako bi se spriječili sukobi i ratovi. Zaista je mir od suštinske važnosti za očuvanje budućnosti.

Planovi i želje koje biste voleli da se ostvare u budućnosti?

Prije svega, zahvalan sam Gospodaru na svim blagodatima koje mi je podario i svojoj majci koja mi je najbolji životni oslonac. Planova i želja imam zaista mnogo, i nadam se da ću ostvariti svoje težnje i ciljeve kako profesionalno, tako i privatno. Neka sve ide svojim tokom, uz zahvalnost i vjeru u bolje sutra.

AUTOR: LENA SLADOJEVIĆ