Manastir Ceranjska reka, skriven u šumama severnog Kosova i Metohije, čuva bogatu istoriju i duhovno nasleđe
Duboko u šumama severnog Kosova i Metohije, nekoliko kilometara od magistralnog puta kod Leposavića, nalazi se manastir Ceranjska reka – metoh manastira Sočanica i jedno od onih mesta na kojima se priroda, istorija i duhovnost prepliću na gotovo nestvaran način.

Do ove svetinje vodi oko dva kilometra makadamskog puta kroz potkopaonički kraj, poznat po dugim i oštrim zimama. Okružen šumom i tišinom, manastir pruža osećaj izdvojenosti od svakodnevice, zbog čega mnogi posetioci upravo ovde pronalaze mir koji teško mogu da pronađu u užurbanom životu.
Svetinja koja je vekovima čekala obnovu
Crkva Svete Petke, koja danas dominira manastirskim kompleksom, podignuta je 2011. godine na temeljima mnogo starije svetinje. Pisani izvori potvrđuju da se manastir pominje još u 14. veku kao posed manastira Banjska, dok pojedina predanja i arheološki tragovi upućuju na mogućnost da njegovi koreni sežu čak u 7. ili 8. vek.
Više od pet stotina godina ovo mesto bilo je u ruševinama, sve dok 2010. godine u Ceranjsku reku nije stigao monah Jovan. Njegovim dolaskom započela je obnova manastira, koja je ostvarena uz pomoć vernika i ljudi dobre volje.
Kako i sam često podseća citirajući akademika Matiju Bećkovića:
„Mi gradimo hram, hram gradi nas.“
Predanje o kosovskim junacima
Za Ceranjsku reku vezuje se jedno od najzanimljivijih narodnih predanja sa Kosova i Metohije.
Prema predanju, posle Kosovskog boja upravo se na ovom mestu nalazila glavna bolnica u kojoj su lečeni ranjeni srpski junaci. Oni koji nisu uspeli da prežive svoje poslednje počivalište pronašli su u manastirskoj porti.
Veruje se da se ispod kamenja u delu dvorišta iznad crkve nalaze njihovi grobovi, a dodatnu težinu ovom predanju daje činjenica da su prilikom kopanja temelja za obnovljenu crkvu pronađene ljudske kosti za koje se smatra da bi mogle poticati upravo iz tog vremena.

Sam u manastiru, ali nikada usamljen
Monah Jovan danas je jedini monah koji živi u Ceranjskoj reci. Njegovu svakodnevicu čine molitva, rad i briga o manastiru… Pored ljudi, česti gosti ovog mesta su i divlje životinje.
Kako otac Jovan kaže, u okolnim šumama nije neuobičajeno sresti srne, divlje svinje, lisice, pa čak i vuka koji povremeno prolazi pored manastira.
Mesto na kojem čovek zastane pred sobom
Monah Jovan smatra da upravo spoj prirode i svetinje ostavlja najjači utisak na ljude koji ovde dolaze.
„Ljudi iz grada kada dođu ovde suoče se sa realnošću. Neka iskušenja postanu manja, a lepe stvari još lepše u dodiru sa svetinjom i prirodom. Kao da se ponovo upoznaju sa sobom i drugačije razmišljaju o svom životu, porodici i smislu postojanja“, kaže on.
Dodaje da bi voleo da svaki čovek razvija više pažnje i saosećanja prema drugima, jer upravo u međusobnoj pomoći vidi smisao ljudskog života.
„Ako ja pomognem tebi, a ti nekom drugom, pa taj trećem čoveku – to je smisao našeg opstanka, i duhovnog i fizičkog“, poručuje monah Jovan.

Sve više vernika i pomoći
Iako je Manastir Ceranjska reka godinama bio poznat tek malom broju ljudi, danas ga posećuje sve više vernika i poklonika koji dolaze u potrazi za mirom i molitvom. Pored duhovne podrške, mnogi od njih svojim radom i donacijama učestvuju u obnovi i održavanju ove srednjovekovne svetinje.
Monah Jovan i dalje živi sam u manastiru, ali u poslovima oko uređenja porte, održavanja imanja i manastirskog kompleksa redovno mu pomažu vernici, meštani i volonteri. Tokom godina podršku su pružile i humanitarne organizacije, među kojima je i „Svi za Kosmet“, kao i brojni dobrotvori iz Srbije, dijaspore i inostranstva. Među njima su i prijatelji manastira iz Rusije, uključujući navijače moskovskog Spartaka, koji su se pridružili obnovi ove svetinje.
Spoj istorije, prirode i duhovnog mira
Iako skriven od glavnih puteva i turističkih ruta, manastir Ceranjska reka ostaje jedno od posebnih mesta na Kosovu i Metohiji. Njegova vekovna istorija, predanja o Kosovskom boju, netaknuta priroda i jednostavan monaški život čine ga mestom na kojem mnogi pronađu ono što u savremenom svetu često nedostaje – tišinu, mir i priliku da makar na trenutak zastanu.
AUTOR: LENA KARMAN


