Student koji je jedno vreme živeo kod mene, već drugu godinu zaredom, na medicini, ponovo postao student generacije. Kada god primim nekoga da stanuje kod mene, dogovor je da im čuvam identitet, jer ne želim ni od čije teške sudbine da pravim samopromociju. Međutim, Aleksandar je toliko divan i drag, da ovo više pišem kao motivaciju onima koji su u mogućnosti da pomognu studentima, a ne da bih sebe istakao.

Naime, pre koju godinu, želeo je sa Kosova i Metohije da se prebaci u Beograd, na studije. Ima prosek skoro deset (9.94). Ni to nije bilo dovoljno da mu se obezbedi smeštaj.
Javio mi se, primio sam ga u svoj dom, kao ravnopravnog člana porodice. Već drugu godinu za redom, najbolji je student, budući veliki doktor u nekoj od oblasti koju bude izabrao.
Kao student, stanovao sam kod Ducija Simonovića. Takvi dani se pamte, takvi ljudi. Nema veće sreće nego kada, posle deceniju i više, onaj ko ti je pomogao shvati da je vredelo i da novac i vreme nisu bili izgubljeni.

Mnogo je ljudi koji su spremni da pomognu. Samo mladi to treba da zasluže, svojim ponašanjem, stavom, obrazovanjem. Aleksandar mi se često zahvaljuje na pomoći i da je postao, pored nas, bolji čovek.
Uvek mu kažem isto: i ti si nas učinio boljim.
AUTOR: STEFAN SIMIĆ